Dobrodošli na moj blog
znamm...
zapustila sam blogg...
lol ma ljudi imam nowi...
i posvechen je samo njemu :::::
shta chu moram::::
moram negdje izbacivat svoja
osjechanja :.::::..:::.::
et i da se mall reklamiram rrr
http://unhappy.blogger.ba :D
visit...to su moji feelings ::::
pa et...sss
ki$$
Ja vjerujem u ljude i Zemlju što se vrti
i vjerujem u Boga i život poslije smrti,
ja vjerujem u bajke da stvari budu gore,
ja vjerujem da kreme uklanjaju bore,
ja vjerujem u skupe stvari, milijone
i da neke žene vole silikone,
ja vjerujem da Bog svima grijehe prašta,
ja vjerujem u sve i vjerujem u svašta…
Ali ne vjerujem tebi
ti si čovjek što je bolji pred svima,
a kupi sve u sebi
i onda nestane u oblaku dima…
bez jedne riječi, bez da mi kaže
bilo što, bilo kad i gdje,
a ja ionako vjerujem u sve….
Ja vjerujem u snove ne u sudbinu iz dlana
i da nam je sreća svima Bogom dana,
vjerujem u dodir, poglede i riječi,
vjerujem da ljubav svaku ranu liječi,
vjerujem u glupe i nepotrebne stvari,
vjerujem da novac dobre ljude kvari,
vjerujem da Bog svima grijehe prašta,
ja vjerujem u sve i vjerujem u svašta…
Rekli su mi da ga zaboravim.....ali su zaboravili da sam zaboravna...........pa sam zaboravila da ga zaboravim.....
Od kako zna za sebe mrzi je.Od kako zna za sebe stidi se nje.Majka mu je radila kao kuharica u jednoj skoli blizu njegove kako bi prehranila svoje dijete.Kada je dosao iz skole zamolio ju je da nikada ne dolazi mu skolu jer bi njegovi drugovi pocelia ga izazivati.Majka je sutjela,bila je uvrjedjena.Narednog dana krenuvsi se sa posla majka je vidjela da je njen sin zaboravio pernicu i otisla je u skolu..Kada su opazili zenu sa jednim okom djeca se pocese smijati.Majka je trazila svoje dijete koje se sakrilo.Dala je pernicu jednoj ljubaznoj zeni koja joj je prisla i sakrila je od te djece.Vratila se kuci i cekala svoje dijete...Dosao je kuci i izderao se na nju,rekao joj rijeci koje ce njegova majka a i on pamtiti do kraja zivota,a to je volio bi da umres da te nema..Majka je sutjela,plakala..Nije ga bilo briga za njena osjecanja..Samo je zelio da ode od nje.Marljivo je ucio i tako i bi.Otisao je u Singapur,tamo je napravio kucu,ozenio se,dobio djecu i napokon bio zadovoljan svojim zivotom.Sve dok jednog dana majka mu nije dosla pred kucu.Njegova djeca pocese vristati,a on joj rece zbog cega je dolazila i neka odmah ode.Majka kao i svaki put je sutjela....Godine su prolazile i jednog dana provjeravajuci postu ugledao je pismo na kojem ga pozivaju na porodicni skup.Rekao je svojoj zeni da ide na poslovno putovanje..Konacno je dosao u svoj rodni kraj i iz ciste radoznalosti udje u kucu.Kada tamo na stolu pismo majke u kojem pise~IZVINI STO SAM TI IKADA NANIJELA ZLO,IZVINI STO SAM TE OSRAMOTILA PRED DRUGOVIMA,IZVINI STO SAM TI PREPALA DJECU...JA SAM BOLESNA,LEZIM U KREVETU IZ KOJEG NAJVJEROVATNIJE NECU SE NIKADA NI DICI....ALI AKO NE ZNAS KAO MALI DOZIVIO SI SAOBRACAJNU NESRECU...OSTAO SI BEZ OKA.NISAM MOGLA DA GLEDAM SVOJE DIJETE KAKO ODRASTA BEZ OKA,DA MU SE SMIJU KAO STO SU SE MENI SMIJALI...DAROVALA SAM TI SVOJE OKO JER BI MI BILO DRAGO DA POSMATRAS SVIJET MOJIM OKOM...IZVINI JOS JEDNOM...
eh ljudowi ja sam napokon
dochekala da dodjem na net...
ja jesam dobila komp, al nemam josh
net, pa et to chekam...
pa chu onda wisit na netu
al nishta pretjerano, jer i to
mi je dosadilo...pa et...
biche postowa...sam da znate..
pussotress
eh ovo je jedna extra osoba...
ma legenda jedna...
tu je kad mi nesh treba...
a zatrebache i njoj nesh
pa kad ja to odradim,,,morache
napisat post o meni..
uglabvnom
zove se ajla.dusha moja
ide u 8 raz moje shkole
ma nemam rijechi xtra osoba...
pusacha
Moj tata...Mogla bih o njemu pisati čitav život. Sa njim sam provodila sve vrijeme. Nisam zaboravljala mamu, ali tatu sam ipak malo više voljela. Naravno da sam sa mamom pričala o ženskim stvarima, a kad sam bila s tatom opet sam postajala mala djevojčica. Sa njim je uvijek bilo zabavno. Bilo da smo išli u lunapark, ili plesali i ludovali po kući. Uvijek sam se odlično provodila u njegovom društvu. Mama se nije ljutila što provodim više vremena s tatom jer je znala da mnogo tinejdžera nema priliku upoznati svog biološkog oca ili se jednostavno ne slažu sa očevima. Ali ja nisam mogla poželjeti više. Kad god sam bila neraspoložena, on je uvijek uspijevao da me oraspoloži. Ali sreća uvijek ima svoj početak i kraj. Sudbina kao da je htjela da me slomi, u čemu je i uspjela. Kad sam se tog kobnog dana vratila iz škole zatekla sam mamu u suzama. Držala je telefon u rukama, a suze su se slijevale nevjerovatnom brzinom niz njene rumene obraze. «Šta se dogodilo?», pitala sam. Mama je pokušala nešto da kaže, ali nije uspjela. Imala sam neki osjećaj da je u vezi tate, pa upitah : «Gdje je tata?» Opet nije odgovorila. Morala sam sačekati da se smiri, da bih mogla čuti o čemu se radi. Donijela sam čašu vode. Kad se malo smirila, opet upitah : «Šta se desilo?» Napokon je progovorila : «Tata...pao je sa skele na visini od 10 metara.» «Kako», progovorih, «šta je on radio na skeli?»
Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te.
Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.
Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.
Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".
Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.
Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.
Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.
Trebash mi,snagu mi daj,
budi moj pochetak i kraj.
Umorna sam i svega me strah,
zagrli me, trebam tvoj dah.
Trebash mi, snagu mi daj,
budi moj put kroz trnje u raj...
Djevojka i momak se voze na motoru...
DJEVOJKA: "Nemoj tako brzo voziti, smanji..."
MOMAK: "Ne, bas nam je dobro."
DJEVOJKA: "Nije mi dobro, molim te..."
MOMAK: "Kazi mi da me volis..."
DJEVOJKA: "Volim te i ti to znas."
MOMAK: "Zagrli me..." (djevojka zagrli momka)
MOMAK: "Skini mi kacigu sa moje glave i stavi sebi na glavu, molim te..."
SLIJEDECE JUTRO U NOVINAMA:
"Motor je imao saobracajnu nesrecu, jer su otkazale kocnice.
Na motoru su bile dvije osobe.
Jedna je poginula, a jedna prezivjela..."
A PRAVA ISTINA JE:
Momak je na pola puta shvatio da su kocnice otkazale, ali nije zelio da kaze djevojci. Zelio je posljednji put od nje cuti rijeci VOLIM TE, i posljednji put osjetiti njen zagrljaj. Zatim joj je rekao da stavi njegovu kacigu, jer je znao da ce onda ona prezivjeti... iako je to znacilo da ce on poginuti...
VOLIO JU JE VISE OD SVOG ZIVOTA...
Sutradan je djevojka presjekla vene...
VOLJELA GA JE VISE OD SVOG ZIVOTA...
VOLJELI SU SE VISE OD ZIVOTA...
Mlad mjesec obasja prozor bolnice,i lice cetrnaestogodišnje djevojčice!
Jednog dana šetala je sama ulicama grada i vidjela PLAVO OKO, s tim momkom bila je tri i po dana!
On ode u vojsku a ona, ona ostade sama!
Prvi put plakala je, prvi put pisala je, odgovor na to bio je: ZABORAVIO SAM TE!!!!!!
Drugi put plakala je, drugi put pisala je, odgovor na to bio je:
OŽENIO SAM SE!!!!!!!
Mlad mjesec obasja prozor bolnice i mrtvo lice cetrnaestogodišnje djevojčice!!!!!!
…Ako me bude tražio,
recite mu da sam umrla…
…Ako će tražiti moje tijelo,
recite mu da sam izgorjela…
…Ako bude tražio moj grob,
recite mu da je na dnu mora…
…A ako kaže da me volio,
nemojte mu vjerovati
...jer on me je ubio…
Nesmijes plakati djevojko,
__tvoje ga suze ne bole!
__Nesmijes ga voljeti djevojko,
__jer ga druge vole!
__Nemoj ga kleti djevojko,
__tvoje ga kletve ne bole!
__KLEKNUT CE PRED TEBE,
__KAD DRUGE PRESTANU DA GA VOLE!!!
ovaj lik mi je
stvarno najbolji jaran
uvijek je tu kad ti treba
iako ne idemo u isti razred..
hoche da pomogne
i da me oraspolozhi..
ne uspijeva mu bash uvijek..=)
nekad mi nishta ne mozhe
pomochi da ne budem dpr...
sve u svemu najbolji je....
Neki ljudi ne mogu da shvate...
ali voljeti ne znachi samo biti zaljubljen
i igrati se sa nechijim osjechanjima....
Voljeti isto tako znachi i bol, i tuga....
a u ovom trenutku za ovaj
osjechaj zna nas mnogo...
Shvati da te volim, da ne mogu
bez tebe, i da kad te vidim,
zhelim da te poljubim, da te zagrlim
i da te vishe ne dam njoj...
Da nikad ne odesh sa njom…
Zhelim te samo za sebe,
ali vidim da je to nemoguche...
Bar za sad...ali ja ne mogu
chekati 100 godina na tebe...
A opet.. uvijek slusham
kako govorish da ti je super
sa njom,i pravim se da mi je
drago zbog toga...
ali nije, to me ubija
Ne mogu vishe ovako...
ne mogu da te ne volim, a
ne mogu ni da te volim pred svima...
Ovako ja nemogu zhivjeti...
Polako se ubijam i vidim-
ti neches dochi da me uhvatish
prije nego padnem...
A ja bi za tebe to uradila
1000000000 puta...ali tebe nema....
Moram da se naviknem na to
ali ne znam kako...
U jednom starom gradu
na zidu stare škole
ON I ONA SE VOLE!!!
U istom tom gradu
na istoj kamenoj ploči
on je zapisao davno
Ali ljubav bijese kratka
sve zbog njegove majke
rijeci iz njihovih davni
ISPISANA
SLOVA
Nikad te neću zaboraviti
I dok vjetar puše, i dok kiša pada ja mislim na tebe.Još uvijek te volim i ja to znam...I ti to znaš....I znaš da je svaki moj pogled upućen tebi.Za svaku moju bol ti si tu.Podržavaš me...I voliš me..Kao i ja tebe...Nikad te neću zaboraviti...I svaki tvoj stisak ruke je iz ljubavi.I svaki put kad me vidiš tvoje srce zaigra.I ja sam jedina cura koja uspije ubrazati i usporiti tvoje srce u isto vrijeme.Ti si rek´o svojim drugovima.Kad te vidim nije važno da li je napolju sunca ili kiša,
da li se svijet ruši ili ne,nije važno šta se dešava,samo je važan taj trenutak,i samo taj pogled...I tvoji drugovi i moji vide da se nešto dešava,i kao da je vrijeme u trenutku stalo.I kad te zaglim, i kad te poljubim u lice,onako prijateljski,osjećam leptiriće u stomaku,osjećam ljubav....I tad su svi vidjeli da to nije običan poljubac u lice,osjetili su da tu ima nečeg više.I ja i ti to znamo....Vjeruj mi boli me što ti ovo moram reći nakon svega,što ti moram reći zbogom.Želim ti sve najbolje u životu i puno ljubavi.Ali želim i da me nikad ne zaboraviš i to želim,kao što ni ja tebe neću.I opet ću ponoviti dvije riječi: Volim te.........Nemoj to zaboraviti nikad...
Dlanovi ti se znoje, srce ubrzano lupa, a glas ti zastaje u grlu?
To nije ljubav, to je zaljubljivanje.
Svaki dan mu govoris da je on jedina stvar na koju mislis?
To nije ljubav, to je laz.
Ne mozes skinuti pogled ili ruke s njega?
To nije ljubav, to je pozuda.
Ponosna si na njega i zelis ga svima predstaviti?
To nije ljubav to je sreća.
Zelis ga, jer znas da je on tu pored tebe?
To nije ljubav, to je usamljenost.
S njim si jer on to zeli?
To nije ljubav, to je sazaljenje.
S njim si jer te ljubi i drzi za ruku?
To nije ljubav, to je nesigurnost.
Srce ti poskoci cim ga vidis?
To nije ljubav, to je strast.
Odrekla bi se najdrazih stvari radi njega?
To nije ljubav, to je velikodusnost.
Ssve se u tebi lomi kada je on tuan?
Da, to je Ljubav!
Privlace te drugi,ali ipak ostajes s njim bez kajanja?
Da, to je Ljubav!
Prihvatas njegove mane,jer su one dio njega?
Da, to je Ljubav!
Dala bi zivot za njega?
Da, to je Ljubav!
Ne postoji neka odredjena rechenica koja objashnjava shta je to ljubav. Ljubav nije univerzalna,ljubav je intimna,prekrasna i sveta kad pripada samo nama...ja sam mozhda josh jedini zaludjenik na ovom svijetu,koji vjeruje u tu "PRAVU LJUBAV",koja se dogodi kada se mi najmanje nadamo,i samo jedan pogled je dovoljan da mi prepoznamo tu svoju "SRODNU DUSHU"...iako se to chini glupo i djetinjasto,ja u to vjerujem,vjerovala sam i vjerovat cu...Davno je neko rekao"...Ljubav je charolija...",e pa u charolijama i bajkama,sve je moguche,pa zato i ja vjerujem,da jednom kada najmanje bilo tko od nas bude ochekivao da che se pojaviti prava ljubav,toliko jaka,da nam pokazhe dotad nevidljive granice,toliko slaba,da nas tjera na plach..Ta ljubav ce se dogoditi,nekom prije,nekom kasnije,a nekom mozda bash u ovom trenutku..
By:meeee--> puswica...
jebo te ovaj zivot...
sto imam izlaz od pola osam...
sto nemam najbolju jaranicu...
sto su nastavnici debili i bezobrazni....
itd...da ne nabrajam..
niko nije tu kad mi treba,
a ja jesam za njih...bla bla--
ne znam zashto sam to
zasluzhila...sve jaranice me
ogovaraju...a one koje su
dobre, vidjam ih jednom u
mjesec dana....a ove koje
moram vidjati svaki dan
uvijek imaju shta rechi za mene
a kad treba preshutit nesto
u vezzi njih mole me da ne
izdam...i moja najbolja
jaranica ide u drugu shkolu,
il je u drugom stanu,
pa je vidjam samo
vikendom, a nekad ni to...
kako mi bude zhao kad me
zove da izadjemo,a ja se vech
dogovorila sa onim kuchkama...
ovo je moj novi blog...
imam ih 5000000
al et ovaj ce bit jedan
na kojem cu pisat
neke personalne
moje stvari...
ovo ce biti moj online dnevnik...
samo ne znam kad cu
pisati postove
trenutno mi je pokvaren net
pa kad ga popravim...
nadam se da cu ponekad
moci kod nekoga pisat postove..
pussa =)
